Šta je pravedno obrazovanje? (Dužnosti, prava, odgovornosti)

Šta je pravedno obrazovanje? (Dužnosti, prava, odgovornosti)

Ono bez čega nema pravednog obrazovanja ni pravednosti u obrazovanju jeste pravo na obrazovanje. To je prvo slovo u azbuci društvenih vrednosti u oblasti obrazovanja. Pravo na obrazovanje je u našoj zemlji garantovano Ustavom, i to kao obavezno i besplatno na nivou osnovne i besplatno na nivou srednje škole. 

Ovo pravo je dalje razrađeno u Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja [pdf, 0,8 MB] za koji se, posebno u neformalnom govoru, koristi i izraz krovni zakon. Prema ovom zakonu svi građani Srbije su ravnopravni u ostvarivanju prava na obrazovanje i vaspitanje, bez obzira na pol, rasu, nacionalnu, versku i jezičku pripadnost, socijalno i kulturno poreklo, imovno stanje, uzrast, fizičku i psihičku konstituciju, smetnje u razvoju i invaliditet, političko opredeljenje ili drugu ličnu osobinu. 

Ovakvo zakonsko određenje predstavlja neophodnu dopunu ustavnim i ono govori samo za sebe: obrazovanje nije samo za nekoga, nego za svakoga, i ne samo negde, nego svugde u državi Srbiji.

Zakon ide i dalje, pošto osobama sa smetnjama u razvoju i invaliditetom garantuje pravo na takvo obrazovanje i vaspitanje koje uvažava njihove obrazovne i vaspitne potrebe, i to u redovnom sistemu obrazovanja i vaspitanja, uz pojedinačnu, odnosno grupnu dodatnu podršku ili u posebnoj predškolskoj grupi ili školi.

Uvažavanje posebnih obrazovnih i vaspitnih potreba obuhvata i one koji imaju izuzetne sposobnosti, i to bilo u redovnom sistemu, u posebnim odeljenjima bilo u posebnoj školi. Nije zgoreg pomenuti da, prema slovu ovog zakona, strani državljani i osobe bez državljanstva, mogu u Srbiji da se školuju pod istim uslovima i na isti način koji važi za državljane Srbije.

Pravednost se jasno prepoznaje i u načinu na koji su formulisani neki od opštih principa na kojima sistem počiva. Osim što se svakome garantuje jednako pravo i dostupnost kvalitetnog obrazovanja i vaspitanja, bez diskriminacije i izdvajanja po osnovu pola, socijalne, kulturne, etničke, religijske ili druge pripadnosti, prebivališta, materijalnog ili zdravstvenog stanja, teškoća i smetnji u razvoju i invaliditeta, kao i po drugim osnovama. Jedan od principa je i da je obrazovanje i vaspitanje prilagođeno uzrasnim i ličnim obrazovnim potrebama svakog deteta i učenika, te da se odvija kroz raznovrsne oblike nastave, učenja i ocenjivanja kojima se izlazi u susret različitim potrebama učenika, razvija motivacija za učenje i podiže kvalitet postignuća. Najzad, jedan od principa je i princip jednakih mogućnosti za obrazovanje i vaspitanje na svim nivoima i vrstama, u skladu sa potrebama i interesovanjima dece, učenika (i odraslih), bez prepreka za promene, nastavljanje i upotpunjavanje obrazovanje tokom celog života.

Osnovni principi se ostvaruju kroz naglašavanje važnosti pravovremenog uključivanja dece u različite vidove predškolskog vaspitanja i obrazovanja (vidi Pravilnik o bližim uslovima za utvrđivanje prioriteta za upis dece u predškolsku ustanovu [pdf, 0,2 MB]) i brigu da materijalni uslovi ne budu razlog za osipanje učenika, niti prepreka da deca i učenici sa smetnjama ili izuzetnim sposobnostima dobiju adekvatan tretman, podršku i zaštitu. 

Pristup obrazovanju imaju i deca smeštena u ustanove socijalne zaštite, bolesna deca, za vreme smeštaja u ustanovi i tokom bolničkog i kućnog lečenja. 

Prema Zakonu o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, prioritet pri upisu dece u predškolsku ustanovu imaju deca koja pripadaju osetljivim društvenim grupama.

Osnovni zadatak škole je da omogući kvalitetno obrazovanje i vaspitanje za svako dete i učenika, pod jednakim uslovima, bez obzira gde se škola nalazi, odnosno gde se obrazovanje i vaspitanje odvija, a nastavnika i drugih koji rade u školi da promovišu i jednakost među svim učenicima i aktivno se suprotstavljati svim vrstama diskriminacije i nasilja (Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju [pdf, 0,3 MB]). 

Pravednost se posebno ogleda u tome što se predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje učenika sa intelektualnim, čulnim i motoričkim smetnjama u razvoju i invaliditetom po pravilu odvija u vrtiću i redovnoj školi, zajedno sa ostalim učenicima, a samo kada se proceni da je to u najboljem interesu deteta u školi za učenike sa smetnjama. Ovo zahteva otklanjanje svih komunikacijskih i fizičkih prepreka na koje deca/učenici mogu da naiđu. 

Kako bi se osigurala maksimalna efikasnost i rezultati obrazovnog rada, dete/učenik sa smetnjama u razvoju i invaliditetom ima pravo na individualni obrazovni plan (IOP).

Deca sa smetnjama u razvoju imaju pravo i na predškolsko vaspitanje i obrazovanje u vaspitnoj grupi uz dodatnu podršku i individualni vaspitno-obrazovni plan kao i u razvojnoj grupi, na osnovu individualnog vaspitno-obrazovnog plana.

Slično pravo na individualni obrazovni plan imaju i učenici sa izuzetnim sposobnostima, jer se na taj način omogućava da se razvoj i napredovanje takvog učenika odvija saglasno njegovim sposobnostima i interesovanjima. Tako npr. učeniku sa izuzetnim sposobnostima je omogućeno da osmi razred osnovne škole završi polaganjem razrednih ispita umesto redovnim pohađanjem nastave, ako je upisan u prvi razred srednje muzičke, odnosno baletske škole.

Pošto se izrađuje prema obrazovno-vaspitnim potrebama i specifičnostima deteta i učenika, IOP može da se sadrži u: 

  • Prilagođavanju načina rada, kao i uslova u kojima se izvodi obrazovno-vaspitni rad (IOP1); 
  • Prilagođavanju i izmeni sadržaja obrazovno-vaspitnog rada, ishoda i standarda postignuća (IOP2); 
  • Obogaćivanju i proširivanju sadržaja obrazovno-vaspitnog rada za dete i učenika sa izuzetnim sposobnostima (IOP3). 

IOP donosi pedagoški kolegijum ustanove na predlog stručnog tima za inkluzivno obrazovanje. Saglasno primenjenom IOP-u, mogu se prilagođavati i posebni standardi postignuća učenika, kao i programi i način polaganja završnog ispita, opšte, stručne i umetničke mature, završnog ispita srednjeg stručnog obrazovanja, specijalističkog i majstorskog ispita.

Najzad, učenici sa smetnjama u razvoju i invaliditetom imaju pravo na besplatan prevoz bez obzira na udaljenost prebivališta od škole.

U načinu na koji se organizuje i izvodi nastava može se videti koliko su i kako su primenjena rešenja i obaveze propisane zakonom. To zavisi i od određenja koja se nalaze u podzakonskom aktu koji detaljnije razrađuje zakonska rešenja.

Sve napred rečeno su određenja koja se nalaze u Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja [pdf, 0,8 MB]. Posebnim pravilnikom regulisano je postupanje u procesu donošenja IOP (Pravilnik o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na individualni obrazovni plan, njegovu primenu i vrednovanje [pdf, 0,2 MB]).

Prema Pravilniku o dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj i socijalnoj podršci detetu i učeniku [pdf, 0,3 MB] dodatna podrška obuhvata zdravstvene, socijalne i obrazovne usluge koje se pružaju detetu i učeniku i omogućavaju mu punu društvenu uključenost i napredovanje i odnosi se na prava i usluge koje detetu obezbeđuju prevazilaženje socijalnih i društvenih prepreka ka nesmetanom obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti od značaja za uključivanje u obrazovni proces, život u zajednici i uspešno napredovanje. Između ostalog, to znači i upotrebu prilagođenih nastavnih sredstava i asistivne tehnologije - alternativnih načina i sredstava komunikacije (sličice, crteži i fotografije, predmeti, prilagođen raspored časova, poseban način obeležavanja mesta u učionici, mesta za materijal za rad, za odlaganje završenih radova i sl. a posebno računare, prilagođene tastature, ekrane na dodir, prilagođene miševe, posebne softvere, tajmere, satove, diktafone i sl).

Zakon omogućava i druge oblike i načine prilagođavanja koje osigurava viši nivo pravednosti u sistemu. Kad je reč o jeziku, nastava se izvodi na srpskom, ali može da se, saglasno izraženim interesovanjima ili potrebama, izvodi i na maternjem jeziku pripadnika nacionalnih manjina. Osim toga, predviđena je i mogućnost da se nastava odvija na znakovnom jeziku i uz upotrebu odgovarajućih tehničkih sredstava.

Takođe, saglasno potrebama i interesovanjima učenika, pored redovne poludnevne ili celodnevne nastave, u školi mogu da se organizuju i dopunska, dodatna i pripremna nastava. Dopunsku nastavu škola organizuje za učenike kojima je potrebna pomoć u učenju, a dopunsku za one sa posebnim sposobnostima, sklonostima i interesovanjima za pojedine predmete i oblasti.

Za učenike koji su upućeni na razredni i popravni ispit, škola organizuje pripremnu nastavu, a ima i obavezu da organizuje i pripremu učenika za polaganje završnog ispita.

Na zahtev roditelja, nastava može da se organizuje i kao nastava na daljinu. Ova nastava može da se organizuje za redovnog učenika koji nije u mogućnosti da pohađa nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada zbog: bolesti, invaliditeta kao i nemogućnosti putovanja do škole zbog života u udaljenim sredinama. Škola o ovoj nastavi, a na zahtev roditelja, koji ga dostavlja za svaku školsku godinu, odlučuje na osnovu raspoloživih sredstava koja su potrebna za ovaj vid nastave (Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju, član 27).

Takođe, nastava može biti prilagođena kućnim ili bolničkim uslovima za decu koja iz različitih zdravstvenih razloga privremeno odsustvuju iz škole. Roditelj ima obavezu da o potrebi da se organizuje ovakva nastava obavesti školu.