
Učešće roditelja u odlučivanju u vrtiću/školi: šta kaže zakon, a šta kažu istraživanja
ShareAutorka: Dragana Pavlović Breneselović
Zakonom o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja (2009.) saradnja porodice i predškolske ustanove odnosno škole je definisana kroz učešće roditelja u organima upravljanja i savetu roditelja. Prema ovom Zakonu organ upravljanja ustanove čine po tri predstavnika predškolske ustanove odnosno škole, roditelja i lokalne samouprave (Član 54).
Savet roditelja u predškolskoj ustanovi odnosno školi čini po jedan predstavnik roditelja iz svake vaspitne grupe, odnosno odeljenja (Član 58). U ustanovi u kojoj ima dece pripadnika nacionalne manjine, odnosno etničke grupe, u savetu roditelja srazmerno su zastupljeni i predstavnici nacionalne manjine, odnosno etničke grupe. U ustanovi koju pohađaju deca sa smetnjama u razvoju, u savet roditelja ulazi i predstavnik roditelja dece sa smetnjama u razvoju.
Savet roditelja:
- predlaže predstavnike roditelja u organ upravljanja;
- predlaže svog predstavnika u stručni aktiv za razvojno planiranje i u druge timove ustanove;
- predlaže mere za osiguranje kvaliteta i unapređivanje obrazovno-vaspitnog rada;
- učestvuje u postupku predlaganja radnih materijala i didaktičkih sredstava;
- razmatra predlog programa obrazovanja i vaspitanja, razvojnog plana, godišnjeg plana rada, izveštaje o njihovom ostvarivanju, vrednovanju i o samovrednovanju;
- razmatra namenu korišćenja sredstava od donacija i od proširene delatnosti ustanove i prikupljenih od roditelja;
- razmatra i prati uslove za rad ustanove, uslove za odrastanje i učenje, bezbednost i zaštitu dece;
- daje saglasnost na program i organizovanje rekreativnih boravaka dece, odnosno programe boravka u prirodi i razmatra izveštaj o njihovom ostvarivanju;
- razmatra i druga pitanja utvrđena statutom ustanove.
Savet roditelja svoje predloge, pitanja i stavove upućuje organu upravljanja, direktoru i stručnim organima ustanove. Način izbora saveta roditelja ustanove uređuje se statutom ustanove, a rad poslovnikom saveta.
Delegirano učešće roditelja u odlučivanju nije u praksi zadovoljavajuće razvijeno. U postojećoj strukturi odnosa i, šire gledano, nerazvijenoj demokratskoj tradiciji, učešće roditelja u organima upravljanja i savetu roditelja ostaje vrlo često formalno. Prema podacima jednog istraživanja na reprezentativnom uzorku roditelja (Pavlović Breneselović, 2012), često niti sami roditelji biraju niti poznaju svoje predstavnike i nemaju dovoljnu komunikaciju sa svojim predstavnicima. U praksi se dešava da izabrani predstavnici u upravnim organima pokazuju spremnost da se priklone stanovištu ustanove a ne roditelja. Ne postoje reperzantativni podaci zasnovani na istraživanju o funkcionisanju saveta roditelja, ali na osnovu iskustava i uvida u pojedinačne slučajeve, saveti se često samo formalno formiraju a mnoge škole nemaju razvijen sistem podrške funkcionisanju saveta.
Detaljnije o istraživanju učešća roditelja u odlučivanju u školi možete pogledati ovde: Kontroverze učešća roditelja u odlučivanju u školi (pdf, 0,8 MB)