Kompetentni nastavnici (Dužnosti, prava, odgovornosti)

Kompetentni nastavnici (Dužnosti, prava, odgovornosti)

Kako najvažniji obrazovni zakoni, Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakon o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju, definišu odgovornost nastavnika u našem obrazovanju? (izraz nastavnik i ovde, i u samim zakonima, uključuje i vaspitača i stručnog saradnika). Među pomenutim zakonima, uzimajući u obzir i specifičnosti obrazovnih nivoa na koji se odnose, nema velikih razlika u ovom pogledu. 

  • Dužnost nastavnika je da planiraju i ostvaruju kvalitetan obrazovni proces, da u njemu osiguraju centralno mesto za dete odnosno učenika, da efikasno sarađuju sa roditeljima, da gaje stav otvorenosti prema pedagoškim i organizacionim novinama. 
  • Nastavnici su, dalje, odgovorni i za kreiranje takvog obrazovnog procesa koji je usmeren na ostvarivanje opštih ciljeva obrazovanja i vaspitanja, kao i opštih ishoda obrazovanja i vaspitanja i dostizanje standarda postignuća učenika.
  • Nastavnici su dužni da se stalno stručno usavršavaju, kako bi što uspešnije ostvarivali i unapređivali obrazovno-vaspitni rad i sticali kompetencije potrebne za postizanje ciljeva obrazovanja i standarda postignuća. 
  • Nastavnici imaju pravo da profesionalno napreduju kroz profesionalna zvanja: pedagoški savetnik, samostalni pedagoški savetnik, viši pedagoški savetnik i visoki pedagoški savetnik, kao i da zbog stečenog zvanja imaju uvećanu platu.

Ovo su neka od glavnih određenja u sva četiri zakona.

Od nastavnika se očekuje da rade na dostizanju ciljeva obrazovanja među kojima je i razvoj kompetencija učenika. Osnovne kompetencije, prema Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, uključuju komunikaciju na maternjem jeziku i stranim jezicima, matematičku pismenost i osnovne kompetencija u nauci i tehnologiji, digitalne kompetencije, kompetencije učenja kako se uči, međuljudske i građanske kompetencije i kulturnu ekspresiju.

Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju [pdf, 0,3 MB] u članu 21 izdvaja razvoj ključnih kompetencija potrebnih za život u savremenom društvu, ali je u tom zakonu ceo niz ciljeva i opštih ishoda osnovnog obrazovanja formulisan u duhu kompetencija.

Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju [pdf, 0,3 MB] u članu 2 dodaje i: razvoj ključnih kompetencija neophodnih za dalje obrazovanje i aktivnu ulogu građanina za život u savremenom društvu, razvoj stručnih kompetencija neophodnih za uspešno zapošljavanje, osposobljavanje za samostalno donošenje odluka o izboru zanimanja i daljeg obrazovanja, za rešavanje problema, komunikaciju i timski rad.

Podrška razvoju kompetencija učenika nije zamisliva bez odgovarajućih kompetencija nastavnika. Upravo se na njih odnosi Pravilnik o standardima kompetencija za profesiju nastavnika i njihovog profesionalnog razvoja [pdf, 0,1 MB]. Posebna poglavlja ovog podzakonskog akta posvećena su kompetencijama koje se od nastavnika očekuju u oblastima: učenje i podučavanje, podrška razvoju ličnosti učenika i komunikacija i saradnja. Iako su ove oblasti prirodno i neraskidivo vezane za samu suštinu nastavničkog poziva i rada, većina onoga što je opisano, određeno i nazvano kompetencijom nije postojalo u ranijim dokumentima slične sadržine i namene, te predstavlja značajnu novinu u našem obrazovanju i izraz nastojanja da ono u što većoj meri uhvati korak sa vremenom. 

Kompetencije nastavnika, naravno, ne nastaju same od sebe. I nastavnicima je potrebna podrška da bi svoje kompetencije razvijali, usavršavali i unapređivali. U našem sistemu ta potreba za podrškom u cilju usavršavanja ide pod ruku sa zahtevom usavršavanja kao uslovom opstanka u profesiji. Podzakonski akt koji jednim delom reguliše i ova pitanja i odnose jeste Pravilnik o stalnom stručnom usavršavanju nastavnika, vaspitača i stručnih saradnika (može se videti na www.mpn.gov.rs/dokumenta-i-propisi/zakonski-okvir). Najznačajnija poruka koju nosi ovaj pravni dokument je da je i nastavnik osoba koja uči, i to stalno. Ideja da završiti fakultet znači okačiti knjigu o klin, posebno kad je reč o onima koji treba druge da nauče da uče, prepuštena je time prošlosti, gde joj je i mesto.