Da li je važnije da dete nauči da piše pre polaska u školu ili da se bolje upozna sa školom?

Da li je važnije da dete nauči da piše pre polaska u školu ili da se bolje upozna sa školom?

Tranzicija iz predškolske ustanove u osnovnu školu

U godinama iza nas u pedagoškim krugovima govorilo se o tranziciji dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu. U porodici proces tranzicije je povezivan se pripremom dece i njihovu gotovost, odnosno spremnost za školu. Neretko u praksi tranzicija nije ni postojala, u vrtićima decu su spremali, a u školama dočekivali, dok su roditelji bili zabrinuti da li je dete spremno i da li će naučiti da čita i piše pre polaska u školu kako bi bilo što „spremnije“. Deca su pripremni predškolski period provodila najčešće u vrtiću do 16 časova a zatim su sledile pripreme u privatnim školama i školicama, školama jezika, sporta itd... Koliko je to potrebno? Šta je spremnost za školu? I šta je uopšte tranzicija?

Tranzicija dece iz predškolske ustanove u osnovnu školu jeste period pripreme i privikavanja deteta na novu sredinu. Složićete se, to nije prva ali jeste jedna od najvažnijih tranzicija. Prva tranzicija u životu deteta jeste tranzicija iz porodice u jaslice na vrlo ranom uzrastu (u prve dve godine života deteta), zatim sledi tranzicija iz jaslenih grupa u vrtićke grupe gde dete uzrasta tri godine menja potpuno fizičku i socijalnu sredinu. Zašto su ove dve tranzicije važne? Ukoliko se ove dve tranzicije sprovedu na adekvatan način i ukoliko su u ove tranzicije uključeni svi akteri koji u njoj učestvuju (dete, porodica, vaspitači, stručni saradnici) u iskustvu deteta će postojati pozitivni primeri tranzicije i ova treća o kojoj govorimo će biti lakša i deca će za nju biti spremnija.

Šta je uopšte potrebno da se sprovede dobra i za dete najpovoljnija tranzicija iz predškolske ustanove u osnovnu školu?

Upravo ono što smo pomenuli i kod tranzicija iz porodice u jaslice i iz jaslica u vrtić, a to je saradnja svih koji učestvuju u procesu tranzicije. Kao što rekosmo period tranzicije jeste priprema na promenu i privikavanje na novu sredinu. U samom procesu najvažniji akteri jesu dete, porodica, vaspitači, učitelji i stručni saradnici predškolskih ustanova i osnovnih škola. Ceo proces tranzicije može biti vrlo pozitivan i na dobrobit deteta ukoliko svi pomenuti akteri sarađuju jedni sa drugima. Da li je važnije da dete nauči da piše pre polaska u školu ili da se bolje upozna sa novom fizičkom sredinom - osnovnom školom i da upozna zaposlene u školi, učitelja, nastavnika, bibliotekara? Koliko će detetu pomoći to što zna da čita kada ode na prozivku u osnovnu školu i kada ga prozove potpuno nepoznata učiteljica i uvede u potpuno nepoznati prostor - učionicu?

Kako da učinimo proces tranzicije lakšim za dete i porodicu i kada je dete spremno? 

 Od samog rođenja pa do polaska u školu dete stiče iskustva i kompetencije koje su ključne za njegovu zrelost-spremnost za školu. Deca se spremaju sve vreme, kroz ceo period predškolskog programa. Godina pred polazak u školu jeste važna za dalju pripremu i razvijanje kompetencija ali još važnija je za uspostavljanje kvalitetne i što uspešnije tranzicije iz predškolske ustanove u osnovnu školu. Uspešna tranzicija dugoročno utiče na  pozitivne ishode za decu kako u njihovom  obrazovanju tako i u pogledu socijalnog i emocionalnog razvoja. Podrška uspešnoj tranziciji  je zajednička odgovornost. Niko od gore pomenutih aktera tranzicije ne može samostalno da proces učini uspešnijim. Postoji potreba da  porodica, predškolske ustanove i osnovne škole zajedno rade na podršci deci koja prelaze iz predškolske ustanove u osnovnu školu, da jačaju međusobnu saradnju, da je produbljuju i da se proces tranzicije ne gleda kao ublaživanje samog prelaza iz jedne u drugu ustanovu, već da se tom saradnjom doprinese poboljšanju dugoročnih ishoda za decu u obrazovnom sistemu. Pa ipak, u praksi saradnja i komunikacija između predškolskih ustanova i osnovnih škola se još uvek ne dešavaja na sistematičan ili sveobuhvatan način, a uloga roditelja se ne vidi kao vrlo važna i retko se roditelji prepoznaju kao najvažniji saradnici pri tranziciji.

Najavažniji koraci za uspešnu tranziciju su ostvarivanje kontinuiteta između predškolskog programa i programa rada osnovnih škola, prepoznavanje svih važnih aktera u tranziciji, podela odgovornosti između aktera, postojanje plana podrške konkretnom detetu i konkretnoj porodici tokom perioda tranzicije, uspostavjanje sistematične i zakonodavno regulisane saradnje predškolskih ustanova i škola, upoznavanje dece za novom fizičkom i socijalnom sredinom pre samog polaska u školu kroz posete škloli kao novoj sredini za učenje (zajednički projekti, situacije za igru i učenje), prenos portfolija dece (koji sadrži dečje radove, iskaze, priče o učenju, podatke o interesovanjima deteta, njegovim jakim stranama, kompetencijama) i pružanje podrške roditeljima u vidu resursa, znanja i veština koji su im potrebni za uspešan proces tranzicije i polazak deteta u osnovnu školu. Za sve pomenute korake jedan od presudnih uslova jeste saradnja i partnerski odnos roditelja i zaposlenih u predškolskim ustanovama i osnovnim školama.

Period koji dete i porodica provedu u predškolskoj ustanovi od najranijeg uzrasta pa do polaska u školu je izuzeto značajan za tranzicioni period i samo privikavanje deteta i porodice na novu sredinu. Povezivanje porodice i predškolske ustanove podspešuje razvoj kompetencija kod dece i njihovu spremnost za učenje u školskom okruženju. Tokom ovog perioda uspostavljaju se jako značajni i kvalitetni partnerski odnosi roditelja i vaspitača, uz uzajamno poštovanje i uvažavanje, pa se i postavljaju temelji na kojima kasnije roditelji grade komunikaciju i partnerske odnose sa učiteljima, kasnije nastavnicima  i zaposlenima u obrazovnom sistemu. Udruživanje roditelja, vaspitača i učitelja doprinosi identifikaciji potencijalnih poteškoća u procesu tranzicije i vaspitanju i obrazovanju uopšte, pomaže pri donošenju strategija kojima se te poteškoće mogu prebroditi i dovode do rešenja  koja su doneli svi akteri tranzicije, svako iz svog ugla a na dobrobit dece.

Tranzicija je jedinstven proces u koji su svi akteri  uključeni kroz partnerske odnose i međusobno poštovanje sa ciljem da se obezbedi kvalitetno i kontinuirano obrazovanja za svako dete.

Sanja Mirković, vaspitačica

Tekst je deo kampanje javnog zagovaranja o neophodnosti uvođenja procesa tranzicije u predškolske ustanove i osnovne škole. Nacionalna asocijacija roditelja i nastavnika Srbije, koju čine lokalni gradski klubovi otpočela je prošle godine kampanju javnog zagovaranja za olakšavanje procesa tranzicije, odnosno prelaska dece iz predškolske ustanove u prvi razred, radi stvaranja podsticajnog okruženja za svu decu i uslova za inkluzivno obrazovanje. Pospešivanje saradnje predškolskih ustanova i škola vršeno je testiranjem različitih modela tranzicije prilagođenim lokalnom kontekstu u 10 gradova i predlaganjem inovativnih rešenja za uspešnu saradnju zaposlenih u vrtićima i školama i roditelja. Ukoliko i vi želite da sprovedete proces tranzicije u vrtiću ili školi, pišite nam na narnsoffice@gmail.com i dobićete podršku naših gradskih klubova. Uključite se u kampanju koristeći heštegove #IzVrtićaUškolu#NARNSobrazovanje.